Automobil kao ikona XX. stoljeća davno je razbio sliku sredstva za svladavanje udaljenosti. Po teoriji Gilla Dorflesa, “čovjek svake vremenske epohe stvara svoju noseću životinju. I najintimniju vezu između industrijskog predmeta i osobnog doživljaja. Čovjek svoju patetičnost poklanja na isti način i svom psu i svojem automobilu (pere ih, izvodi u šetnju, glanca), kao što to nikada, ili gotovo nikada, ne čini sa svojom djecom, suprugom ili prijateljima”.

Automobil kao i čovjek postaje modulor pri oblikovanju gradova i pejsaža.